Tantra je kod nas najcesce poistovjecena sa (kvazi?)duhovnim seksualnim praksama, a u samoj indiji sa "crnom" magijom. Medjutim niti jedno niti drugo nije najtocnije.

Ako pokusamo razmrsiti povijest veoma sinkretisticke religije poput hinduizma (i budizma na koji tantra takodjer ima znacajan uticaj) trebamo se vratiti u vrijeme doseljavanja arijevaca u indiju. Sa sobom donose vedsku, brahmansku religiju ciji se reitualni zivot temelji na vatrenim zrtvama reflektirajuci nomadsku prirodu koja ne podrzava staticne hramske sluzbe.

Domicilno pak stanovnistvo ima niz vlastitih tradicija, kultova, duhovnih praksi i tu trazimo osnove tantre. Mnogi smatraju da su odredjene figure medju arheoloskim nalazima kultura doline inda prikaz ranih oblika yoge na primjer. Takodjer prikazi zenske figure za koju mozemo predpostaviti da predstavlja bozanstvo ukazuje na zacetke danasnog shaktizma, kulta stovanja zenskog bozanstva sto je jedan od glavnih smjerova modernog hinduizma, a takodjer vjerojatno ima uticaja na razvoj zenske bozanske figure u shaivizmu i vaishnavizmu, druge dve glavne skupine koje Shivu (Rudra i ostali oblici) odnosno Vishnua (Narayana i ostali oblici) i avatare (Rama, Krishna...) smatraju vrhunskim. Sve te skupine i likovi vjerojatno nastaju spajanjem raznih lokalnih kulteva i povezivanjem sa odredjenim vedskim likovima, posebno u slucaju shaivizma i vaishnavizma.

Sasvim logicno shaktizam je najuze povezan sa tantrom iako niti jedna od navedenih skupina nije izuzeta njenog uticaja.

Treca bitna skupina bi mogla biti ona sramanske tradicije gdje mozemo ubrojati Jainizam, budhizam i jos jednu danas nestalu tradiciju. Karakterizira ih sklonost asketizmu, kontemplativnoj praksi i ateizmu. Ovo posljednje naravno ne znaci i materjalizam nego neprihvacanje ideje vrhovnog bica kao kreatora i odrzavatelja te cilja duhovne prakse.

Sve te tri skupine utjecu jedna na drugu i kako ne postoji vrhovni autoritet (kao u katolika npr) i buduci da postoji ogroman broj razlicitih izvora unutar tih skupina razvijaju se kroz stoljeca mnogobrojne verzije, tumacenja, tradicije, ucenicka nasljedja u kojima mozemo primjetiti razlicite razine utjecaja navedenih osnovnih izvora. Na marginama su rijetki primjeri ekstremnog drzanja relativno cistih izvora jedne od tih skupina, no u neusporedivoj vecini slucajeva postoji veca ili manja razina mjesanja.

Kako se to ocituje (i kako to pokazuje besmislenost poistovjecivanja tantre sa crnom magijom ili seksualnim praksama)? Pogledajmo ritualni zivot prosjecnog vjeri sklonog hindusa. U nekolko prilika njegove ce aktivnosti podrazumjevati vedske vatrene zrtve (poput vjencanja), no vecina svakodnevnih vjerskih praksi biti ce orjentirati na hramsko stovanje bozanstava sto je u osnovi tantricka praksa.

Ili pogledajmo drugi, na zapadnu najpoznatiji, aspekt hinduizma - praksu i filozofiju (raja i hatha) yoge.

Ako pogledamo temeljnu yoga sutru vidimo veliku slicnost sa sramana tradicijama, postoji cak jedan stari budisticki spis koji je gotovo istovjetan. Ako pogledamo hatha yoga spise koji imaju detaljnije ezotericne prakse (chakre, nadiji, kundalini itditd) vidimo vise tantrickih uticaja. Sve je to stavljeno u vedski okvir.

Ili pogledajmo medjuutjecaj vedske i sramanske religije. Najstariji djelovi veda nisu odvec asketski, tek se pred kraj najstarije Rg vede javlja opis tipicnog askete. U kasnijim djelovima (brahmane, aranyake, upanishade) veda kao i u ostalim tekstovima (purane, itihase, tantre, aranyake) ovisno o spisu postoje razlicite razine referiranja na asketske prakse. S druge strane arheoloski dokazi pokazuju razdvojenost vedske i sramanske kulture koja vlada na podrucju gdje su najstarija Jainisticka svetista i gdje nastaje Budhizam. Kako dolazi do njihovog mjesanja dolazi i do mjesanja ideja - ali prihvacajuci asketizam hinduizam ga stavlja u okvire vedskog socialnog sistema pa u pocetku rezervira samo za brahmine, a cak i to cesto ogranicava na najstarije zivotno doba kada se ispune obiteljske i drustvene obveze. Kasnije se usljed raznih poijesnih i drustvenih dogadjaja to relaksira. Vec relativno rano se relaksira ideja da samo starci mogu prihvatiti odvojeni red zivota, a u srednjem vijeku kada nastaju militantne skupine naoruzanih asketa (kao reakcija na slicne muslimanske skupine, kasnije i radi medjusobnih borbi, a i politickog uticaja) potrebno je regrutiranje velikog broja ljudi kao i onih sklonijih borbi pa se otvara nizim kastama.

Zatim mozemo vidjeti mjesanje tantre i budizma, danas je to najocitije u tibetanskom budizmu pri cemu su starije skole prozetije tantrom od mladjih. Van tibeta jedna od tradicija danas prisutnih u Japanu je najbolji primjer tantrickog budizma.

Dakle mjesanja postoje u svim oblicima i na svim razinama i danas je povijesno gledano nemoguce u velikoj vecini indijskih skupina naci tradiciju koja ne bi u nekoj mjeri imala uticaj svakog od tih izvora.

Stoga je pomalo nejasno sto je danas definirano tantrom. Neke skupine koje se nazivaju tantrickima u praksi ne pokazaju nikakve razlike od drugih koje se istima ne smatraju. Yogu bismo recimo mogli nazvati tantrickom, a opet kako vidimo veliki su sramanski pa i vedski uticaji. Tantru cesto djele na desnu i lijevu, ali razlika izmedju dakshina (desne) tantre i netantrickih skupina je kako mi se cini ponekad vise u odabiru "brendiranja" pojedine skupine nego samoj praksi. Opcenito mogli bi ipak reci da praksu tantre opisuju cetiri discipline - mantra (verbalna formula), yantra (vizualni simbol), upasana (obred) i yoga.

U uzem smislu ce cesto lijevu (vamachara, vama marga) tantru nazivati tantrom (tu bi ulazila i prica o crnomagijasnju i seksu). Lijeva zato sto koristi prakse i ideje koje drustvo u cjelini smatra nemoralnima. S obzirom da smo na zapadu mozda je najvaznije posvetiti paznju netocnostima u prikazu iste u nasim okvirima. Tantra se ovdje najcesce poistovjecuje sa seksualnim praksama. One zaista postoje, no ako malo zagrebemo ispod povrsine mozemo uociti prilicne razlike.
Prije svega one su samo element cijele serije lijevih, "mracnih" praksi koje ukljucuju na zapadu daleko manje popularni kanibalizam, koprofagiju (ili ti seljacki receno jedenje govana) i slicno, sto odmah ukazuje koji su stvarni motivi bavljenja istom na zapadu i koliko ljude zanima izvorna praksa.

Zatim treba u obzir uzeti kulturni kontekst. Radi se o drustvu sa vrlo strogim pravilima i osjecajem za ritualnu cistocu gdje se drustveni status i kasta mogu izgubiti zbog sitnica kao i osjecati se oneciscenim zato sto je sjena pripadnika nize kaste pala na nas ili dolutao miris neke nedozvoljene hrane.. Vanbracni seks, izmet kao i druge stvari koje se koriste uobredima (meso i alkohol npr) imaju najvecu mogucu razinu ritualne necistoce. Cesto je seks sa osobom najnize kaste (odnosno van kastinskog sustava, tzv nedodirljivi) , da bi ta razina bila jos veca. Dakle tu je snazan element odbacivanja pravila, ogranicenja ali i vastitog ega i vaznosti posto svjesno odabiremo drustvenu marginalizaciju postajuci necisti, odbaceni od kastinskog sustava. Taj je element potpuno nepostojeci u nasem drustvu.

Zatim postoji tehnicko-duhovni element, odredjeno predpostavljeno kontroliranje duhovnih sila ukljucenih u proces. Medjutim da bi se to postiglo potrebne su godine priprema, opet nista sto se moze ostvariti na vikend tecajevima.

Takodjer je tradicionalno vrlo bitna uloga gurua, to nije stvar osobne odluke. Ima tantrika i to lijevih koji zive u celibatu. Da li ce se ucenik podvrgnuti tim praksama (i kada, najcesce nakon godina pripreme) odlucuje ucitelj, ne njegove musice. Odnosno oni koji to nude otvoreno i na brzinu su u pravilu laznjaci koji prodaju sto je ljudima privlacno, ne sto ocjene da im u duhovnom smislu vise treba i odgovara.

Ritualni elementi koji su usko vezani za mentalitet i kulturu su takodjer neprenosivi u pravom smislu.

Zatim vrlo cesto su to ritualne prakse sa osobom koju guru odabere i koja nam moze biti nepoznata. Na drugoj strani postoje tradicije gdje su partneri dozivotni, cesto u nekim tibetanskim tradicijama ili npr kod Baula u Indiji. No dojam je da je praksa vise tehnicka nego romanticna kako ju znaju ovdje prikazivati, buljenje u okice i razmjenjivanje flafi energijica i slicno...

Ukratko mislim da relativno pouzdano mozemo tvrditi kako je "tantra" na zapadu zloupotreba termina i da ima malo veze sa izvorom. Obicno se radi o nekoliko joga vjezbi ( i to rijetko naprednijih koje zahtjevaju dugotrajne prakse) poput onih koje ce kontrolirati ejakulaciju, puno toga sto se svodi na sugestiju i u osnovi zaopadnjacku seksologiju. Nista lose u tome, nema razloga da se ne obrazuje u seksu kao i u drugim stvarima, kao niti da se ne uvede duhovni element u bilo koju aktivnost, naprotiv. Nikakav problem nije pri tome niti posuditi par prakticnh stvari iz neke tradicije poput tantricke. No treba biti svjestan da tu ima i dosta prodaje magle i da ce se vrlo rijetko, ako uopce igdje dobiti izvorna tantricka praksa kada se radi o lijevoj (vamachara) praksi opcenito i seksualnoj (maithuna) praksi u uzem smislu, kao i da nije moguce zbog razlicitih okolnosti (kulture i mentaliteta) prenostiti takve prakse i imati jednaki efekt. Desna praksa je vjerojatno dostupnija kroz razne jogicke skupine iako i tu ima svega i iako i tu treba biti svjestan kulturne i povijesne pozadine i ne uzimati sto se predstavlja olako jer em prezentacija cesto zna biti iskrivljena (radi namjerne manipulacije ili nenamjernog nerazumjevanja bilo izvora od kojih sami preuzimamo bilo publike kojoj prenosimo) em zbog naseg vlastitog razlicitog zaledja i zivotnog iskustva drugacije shvacamo razlicite ideje i principe od kulture unutar koje su nastali.

Takodjer i kod lostalih "magijskih" aspekata mozemopostaviti pitanje uloge kulturnog zaledja, tj da li je jednako efikasno koristiti nesto vrlo egzoticno kao sto je to na domicilnom terenu, odnosno nije li bolje koristiti metode koje su se vec udomacile i prilagodile lokalnom mentalitetu. Sjecam se komentara jedne okultizmu sklone prakticarke kako je primjetila da joj odredjene stvari povezane sa indijskim praksama prestaju davati rezultate (u smislu utjecaja na neke vanjske dogadjaje) kada nije u Indiji, odnosno da stovanje odredjenih indijskih bozanstava oze potaknuti indijce na rjesavanje odredjenog problema, ali nema utjecaja na zapadnjake koji sami ta bozanstva ne stuju. Naravno to je njen subjektivan dojam koji nije dovoljan da bi se smatralo pravilom niti ga mozemo uzeti potpuno objektivno, no svakako je zanimljivo iskustvo koje vrijedi spomenuti.